Stazama domovine: Bijela - Jezerce

Postoje dvije doline u podnožju Prenja s imenom Bijela. Jedna je Mostarska, kanjon uz koji ćete, akoBogda, s nama hodati u nekom budućem izdanju; i Konjička uz koju nas danas vodi planinarski vodič Edin Karadža, Dino. Danas smo pohodili Prenj iz Konjičke Bijele, doline i sela smještene između Borašnice i Konjičke Bjelašnice.


Upozorili smo na poligon za testiranje municije, iza kojeg staza vodi makadamskom cestom koja je je ustvari dobrim dijelom bujično korito, primamljivog naziva - Rakov laz. Korito je skoro uvijek suho pa rakova nema.

Nakon trećeg kilometra makadama se mora krenuti pješice kroz bukovu šumu koja je u fazi oporavka od sječe, a u šumi je moguće sresti divlje životinje. Autor emisije je na ovom mjestu susreo i medvjeda, što je dobro završilo po sve koji su se zadesili. Uključujući i medu. :)

Bosanski bor, Munika, krasi stazu koja kao zmija vijuga uz strminu prema Skoku podno Zubca i Osopca. Na većini zavoja se uživa u pogledima prema Velikoj kapi, najvećem vrhu Konjičke Bjelašnice, ali i Tarašu s kojeg se pruža divan pogled iz ptičije perspektive na Konjic i njegovu Bijelu.

Oprezno treba preko točila, suhih korita niz koje lavine spuštaju ogromne količine snijega, vode pa i kamena. Kamen se potpuno doživi podno Osopca na velikom laviništu, s kojeg se takođe osvrnemo na Konjic, posljednji put prije vrha Taraša.

Usput ponesemo suhih grana za vatru u planinskoj kući, skloništu Jezerce. Za svoj ugođaj a možda i za nečiji spas. Kuću sagradiše vrijedni planinari, opremiše kao zaklon ali i prilično udoban smještaj za sve planinare.

Vrata su uvijek otključana.

U blizini je jezerce sa izvorom vode tako ugodne da se malo koja s njome može mjeriti.Za povratak preporučujemo da se ponese dovoljno i za kuće, ali ne previše jer strmi silazak može biti naporan za koljena, naročito pod većim teretom. I preporučujemo da se krene barem tri sata prije akšama.

Prenj planina nije,
Visok grad je vila,
Sijelo je bogova
Drevnih bogumila:
Još vrijeme brazde
Po čelu mu ore;
U njem se žestoko
Dobro i zlo bore.
Prenj planina nije,
Divova je kuća,
Kojom bitka bjesni
Sve veća i ljuća:
Rat naših vrlina
S našim porocima,
Borba u još divljim
Barbarskim grudima.
I Prenj stoji.
Sav je
Od jednog komada;
Krvav je kad sunce
U maglu zapada;
U jesenje dane
Kao žuć se žuti,
Grozan kad prozbori,
Strašan kada šuti.
Prenj planina nije
Žrtvovani je kamen
Što čeka da sveti
Očisti ga plamen.
I Bijeli Svećenik
K njemu jednom stigne,
Put k zvijezdama i Suncu
Sebe i nas digne.

Vladimir Nazor, (Iz zbirke “Pjesme partizanke”, Maj 1943 - recital: Nedžad Abdić)

Category: Audio emisije Hits: 125
Vote now
0.0/5 (0 votes)