Radna soba: Muhamed Taib Okić

Muhamed Tajib Okić rođen je u Gračanici 1902., gdje mu je otac hafiz Mehmed Tevfik-ef. bio muderris i upravitelj Osman-kapetanove medrese. Porodica Okića živi u Sarajevu od 1910., kada je hafiz Mehmed-ef. bio izabran za člana Ulema-medžlisa BiH, gdje je jedno vrijeme vršio dužnost reisu-l-uleme. Mekteb, osnovnu školu, okružnu medresu i Šerijatsku sudačku školu Muhamed Tajib je polazio i završio u Sarajevu. Tečaj latinskog jezika i književnosti pohađao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Pravni fakultet je također pohađao u Zagrebu, a završio u Beogradu. Iza toga je otišao u Pariz i upisao se na Sorboni na Filozofski fakultet. Kasnije je i završio Visoku školu orijentalnih jezika, također u Parizu, a na specijalizaciji je bio u Tunisu na univerziteru "Zejtunijje", gdje je specijalizirao arapski jezik i arapsku književnost. Dok je boravio u Parizu bio je prijavio i doktorsku tezu o Hasanu Kafiji Pruščaku, no II svjetski rat ga je omeo u njegovom radu.

Po povratku u BiH bio je prvo vjeroučitelj-katehata na I muškoj gimnaziji u Sarajevu. Od 1934/35. do aprilskog rata 1941. bio je profesor na Velikoj medresi u Skoplju, gdje je predavao tefsir, hadis, arapski jezik, historiju islama, a jednu godinu i francuski jezik. Nakon 1941. u Sarajevu počinje da predaje na Šerijatskoj gimnaziji. Od polovine 1943. radi u Turskom poslanstvu u Beogradu u svojstvu sekretara Poslanstva. Nakon ukidanja diplomatskih odnosa između Njemačke i Turske, biva prebačen u Njemačku u internaciju gdje ostaje sedam mjeseci. Po oslobađanju, u aprilu 1945. odlazi u Tursku, gdje radi u Državnom arhivu u Istanbulu. Od 1950. preuzima predavanje hadisa i tefsira na Teološkom fakultetu u univerzitetu u Ankari. Tu ostaje dvadeset godina, a od 1964. do 1971. predaje i na Visokom islamskom institutu u Konji, a od 1974. na Teološkom fakultetu u Erzurumu.

Počeo se baviti književnim radom još kao učenik Šerijatske sudačke škole. Prve radove objavljivao je pod pseudonimom Ibni-Tevfik i Šuvejir i to u Srpskoj riječi i kalendaru Pravda. Bio je i stalni saradnik lista i kalendara Gajret. Objavio je radove "Islamska tradicija", "Jedan zaboravljeni istoričar" i "Avala". Za Gajret je objavio: "Džabić", "Hasan Bosnevi", "Musa Ćazim Ćatić", "Dr. Safvet-beg Bašagić". Također, u Turskoj je surađivao u brojnim listovima: Ankara Universitesi Ilahiyat Fakultesi Dergisi, Hakses Dergisi, Hakses Dergisi i dr.

Sve što je Okić napisao odlikuje se temeljitošću i svestranom obradom, a tome je doprinijelo i to što je poznavao i služio se literaturom na brojnim svjetskim jezicima (arapski, turski, francuski, slovenački, makedonski, bugarski, ruski, njemački, češki, poljski i engleski jezik). Iznad svega, ipak, rahmetli Okića su krasile osobine odanog vjernika, humanog čovjeka i izgrađenog karaktera.

U Radnoj sobi, 9. marta, govorimo o Muhamedu Taibu Okiću, istaknutom alimu, a poslušat ćemo i dio predavanja koje je u KOC Tušanj-Slatina, u Tuzli, održao glavni imam MIZ Zvornik Haris-ef. Mustajbašić. On je govorio o temi "U susret Poslaniku s.a.v.s.".

Radnu sobu emitujemo od 15 i 30 sati, a uređuje je Amina Đulović.