Fetva o dozvoli za uzimanje kamatnog kredita radi zadovoljavanja nužnih životnih potreba

Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH je usvojilo fikhski stav prema kojem je dopušteno korištenje kamatnih kredita u situacijama nužde i stvarne životne potrebe. Istaknuta je napomena muslimanima da su dužni držati se okvira nužde i stvarnih životnih potreba, te koristiti ovu olakšicu u onome što je halal, dopušteno i korisno. Vijeće muftija dodatno ističe da se ovom fetvom ne odobrava kamatno poslovanje (davanje kamatnog kredita i lihvarenje), nego samo uzimanje kamatnog kredita u slučajevima nužde.

Ukoliko postoji mogućnost rješavanja problema finansiranja spomenutih potreba na osnovu beskamatnog poslovanja, nema opravdanja za uzimanje kamatnih kredita, jer u tom slučaju nužda ne postoji - kaže se u fetvi koju potpisuje reisu-l-ulema Islamske zajednice dr. Husein-ef. Kavazović.

Integralni tekst Fetve pročitajte u nastavku:

Na osnovu člana 10. i člana 33. Poslovnika o radu Vijeća muftija, Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH je na trinaestoj redovnoj sjednici, održanoj u Sarajevu 27. muharrema 1439. h. g., odnosno 17. oktobra 2017. godine, razmatrajući upite brojnih članova i pripadnika Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i mnogih čitalaca Preporoda o tome da li je dopušteno korištenje kamatnih kredita radi rješavanja stambenog pitanja, školovanja djece, kao i drugih nužnih potreba, donijelo sljedeću:

F E T V U

o dozvoli za uzimanje kamatnog kredita radi zadovoljavanja nužnih životnih potreba

Općepoznato je da islam izričito zabranjuje kamatu. U Kur'anu stoji: „A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.“ (Al-Baqara, 275.) To je propisano zbog toga što bogati ljudi kamatom eksploatiraju siromašne. Kamatom se potcjenjuje vrijednost ljudskog rada i bazirana je na pogrešnoj percepciji da je novac sam sebi cilj, a ne sredstvo.

Klasični islamski pravnici su konstatirali da ko god posluje s kamatom počinio je „kufr al-niʻma“ (čin nezahvalnosti na Allahovoj blagodati, što je veliki grijeh) i nepravdu (zulum), jer je novac sredstvo koje služi zadovoljenju određenih ciljeva/koristi, a nije sam sebi svrha. Ako novac bude predmet trgovanja, onda on postaje sam sebi cilj, a to nije intencija Zakonodavca. Prema tome, jedini smisao prodaje novca za novac jeste njegovo gomilanje, a to je nepravedno. Muslimani su dužni slijediti islamske propise i nastojati promovirati univerzalne islamske vrijednosti na kojima treba počivati uređenje društveno-ekonomskih odnosa među ljudima, a koje garantiraju pravdu, međuljudsku solidarnost i izbjegavanje sukoba i ratova.

Muslimanski učenjaci su u proteklom stoljeću argumentirano odgovarali na savremena fikhska pitanja vezana za banke i njihovo kamatno poslovanje. Jedno od njih je pitanje štednje u bankama i raspolaganje kamatom koja se na osnovu nje ostvari. Postavili su ga poduzetnici, koji su imali realnu potrebu čuvanja novca na sigurnom. Poznat je odgovor spomenutih učenjaka, kao i njihovo pravno obrazloženje, prema kojem se ostvarena korist od kamatne štednje mora utrošiti u dobrotvorne svrhe, a nikako za vlastite potrebe.

Mustafa Zerka, poznati poznavalac pravnih pravila unutar fikhske nauke, ovaj stav je obrazložio poznatim fikhskim pravilima: Nužda zakon mijenja (الضرورات تبيح المحظورات) (Al-Ḍarūrāt tubīḥ al-maḥẓūrāt) i Potreba ima snagu nužde, kako javna, tako i privatna (الحاجة تنزل منزلة الضرورة عامة كانت أو خاصة) (Al-Ḥāğğa tunazzal manzila al-ḍarūra ʻāmma kānat aw ḥāṣṣa). Drugim riječima, u situacijama nužde ili potrebe, dozvoljeno je posuditi novac od banke koja posluje s kamatom, uz napomenu da zabrana kamate ostaje na snazi.

Osim poslovnih ljudi, koji imaju potrebu da čuvaju novac na sigurnom, puno je veći broj ljudi koji imaju potrebu rješavanja stambenog pitanja i drugih nužnih potreba. S obzirom da se spomenuta šerijatska i fikhska pravila naslanjaju na brojne zakonodavne tekstove Kur'ana i hadisa, njihova šerijatska ili pravna snaga je time veća i značajnija. Ovo pitanje podupiru i druga šerijatska pravila, koja govore o poteškoći i šteti: Šteta se mora otkloniti (الضرر يزال) (Al-Ḍarar yuzāl), Poteškoća zahtijeva olakšicu (المشقة تجلب التيسير) (Al-Mašaqqa tağlib al-taysīr) i Poteškoća se otklanja (الحرج مدفوع) (Al-Ḥarağ madfūʻ).

Imajući u vidu sve izneseno, slijedeći kur'ansko načelo: „On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao“ (Al-Ḥağğ, 78.), te „Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate“ (Al-Baqara, 185.),

pridržavajući se upute Časnog Poslanika koji je rekao: „Olakšavajte, a ne otežavajte“ (muttefekun alejh) i

pozivajući se na spomenuta šerijatska i fikhska pravila,

Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH usvaja fikhski stav prema kojem je dopušteno korištenje kamatnih kredita u situacijama nužde i stvarne životne potrebe, uz napomenu muslimanima da su dužni držati se okvira nužde i stvarnih životnih potreba, te koristiti ovu olakšicu u onome što je halal, dopušteno i korisno. Vijeće muftija potvrđuje da se ovom fetvom ne odobrava kamatno poslovanje (davanje kamatnog kredita i lihvarenje), nego samo uzimanje kamatnog kredita u slučajevima nužde.

Ukoliko postoji mogućnost rješavanja problema finansiranja spomenutih potreba na osnovu beskamatnog poslovanja, nema opravdanja za uzimanje kamatnih kredita, jer u tom slučaju nužda ne postoji. A Allah najbolje zna!

Husein-ef. Kavazović

Reisu-l-ulema