Islam i sport

Treba znati da su i Poslanik a.s. i njegovi ashabi bili u dobroj fizičkoj spremnosti. Životne okolnosti su bile takve da je velike udaljenosti trebalo savlađivati pješice, da je bavljenje lovom bila nužda a ne rekreacija i zabava, a i bavljenje stočarstvom bilo je neizbježno radi obezbjeđivanja mliječnih namirnica. Nije bilo beskorisnog trošenja vremena kao danas i stoga nije bilo debelih ni žena niti muškaraca.

Prosječna rekreacija danas gotovo da ne može izbjeći miješanje muškaraca i žena, slušanje suviše glasne i nedolične muzike i gledanje golišavih ljudi i žena u fitness-klubovima i parkovima. Učestvovanje u rekreativnim sportskim aktivnostima putem učlanjenja u košarkaške ili nogometne klubove je pozitivno, ali se pritom mora voditi računa da se kroz takve aktivnosti ne gubi suviše puno slobodnog vremena i da to ne ide na uštrb namaza, posta i drugih vjerskih zahtjeva.

Supružnici i rekreacija

Nema nikakve zapreke da muž i žena vježbaju zajedno. To je čak i poželjno, jer doprinosi zdravom jačanju emocionalnih veza bračnog para. Poslanikova supruga hazreti Aiša prenosi da se jedanput “utrkivala sa Poslanikom a.s. i da ga je pobijedila.” Nakon toga su se ponovo trkali, pa je ovog puta Poslanik a.s. pobijedio i to prokomentarisao riječima: “Ovim sam izjednačio.” (Ahmed)

Poslanikov a.s. ummet je narod znanja, snage i discipline. Omer r.a. je čak naredio: „Učite svoju djecu  plivanju, da rukuju lukom i strijelom i jahanju.” Ovo su u to doba bile poznate sportske discipline. Iz ovog primjera vidimo da Islam ne zabranjuje ni ženama bavljenje sportom, ali to mora biti u klubovima za žene, ili podalje od pogleda muškaraca.

Gojaznost je pokuđena

Predebela žena nije nikada bila poželjna, a i po Islamu gojaznost je, općenito, pokuđena. Islam traži snažnu i okretnu ženu koja će biti u stanju održavati kuću, služiti muža, djecu, društvo. Ne kaže se bez razloga da ‘kuća na ženi stoji’. Mnoge ashabijke su se borile u bici na Uhudu. Kada je Poslanik a.s. ugledao Nusejbu bint Ka’b na bojnom polju, molio se za nju i izjavio: “Tako mi Allaha, njen ugled (kod Allaha) je veći od ugleda aktivna muškarca.”

Bavljenje sportom je poželjno

Na temelju ovih i drugih sličnih primjera, zaključujemo da je bavljenje sportom sasvim poželjno. Islam želi da muslimani budu snažni i duhom i tijelom, mentalno,  intelektualno i moralno. Musliman snažnog tijela lakše izvršava i vjerske i životne zadaće, lakše obavlja namaz, lakše posti, obavlja hadž, lakše obezbjeđuje uvjete za životnu egzistenciju. Usto, Islam zabranjuje sve što će nam oslabiti tijelo i ugroziti zdravlje, pa maker se radilo i o ibadetu.

Poslanik a.s. je, kada je čuo da Abdullah bin Amr bin Al ‘As danju posti a obnoć klanja nafilu, upozorio: “Posti i jedi, klanjaj noću i spavaj, jer tijelo ima pravo na odmor, a i oči imaju pravo na odmor.” (Buhari i Muslim)

Ibnul-Kajjim u svom djelu “Zadu-l-Me’ad” u poglavlju o sportu navodi da je  “kretanje suština sporta i da ono prirodno pomaže organizmu da se oslobodi nepotrebnih tvari. Sport čini tijelo lahkim i aktivnim, poboljšava metabolizam, jača zglobove i mišiće i, ako se pravilno i umjereno upražnjava, liječi fizičke bolesti. Ovaj autor ovdje također spominje da svaki dio tijela zahtijeva poseban sport da ga ojača, osim jahanja, gađanja lukom i strijelom i trčanja, koji jačaju sve dijelove tijela.”

Boks nije dozvoljen

Boks je jedna od sportskih disciplina koja nije dozvoljena, jer Islam zabranjuje da se ljudsko stvorenje udara po licu. Allah je svakog čovjeka stvorio i ne priliči da ga se ponižava udaranjem po licu. Osim toga, ovaj sport je opasan po zdravlje pa i po sam život. I svi drugi sportovi, koji protivniku zadaju bolne udarce ili borioca stavljaju u položaj u kojem može da zadobije ozbiljne povrede, automatski su zabranjeni.

Kako bodriti i navijati za svoj tim

Treba snažno naglasiti da, iako Islam podstiče bavljenje sportom kao vidom rekreacije, on nas istovremeno uči da ni jedan fizički odgoj neće uspjeti ako mu ne prethodi odgoj duše, moral i etika. Od najbolje fizički pripremljenog člana sportske ekipe, ako se ne bude znao ponašati, možete očekivati da svojim neetičkim gestom svoju ekipu u kritičnom trenutku ošteti i ugrozi njeno napredovanje. Svaki vid fanatizma čak i kada dolazi od navijača, a pogotovo učesnika tima, donosi katastrofalne posljedice za tim. Individualno ili kolektivno slavljenje uspjeha u sportu mora se odvijati na moralno prihvatljiv način. Svako navijanje za svoj tim mora biti u skladu sa islamski prihvatljivim kodom ponašanja. Muslimanima je bitka na Uhudu, iako od sudbinske važnosti, poslužila da nauče da prihvate i poraz. Pretjeran ponos na svoj tim (porodicu, zajednicu, narod) može da vodi vrsti arogancije, koja je za naš islamski moral neprihvatljiva. Musliman uči od svog Poslanika a.s. kako da se ponaša i na stadionima kada bodri svoj tim, i kada pobjeđuje i kada gubi. Na ovo nam ukazuje slučaj beduina koji je u jednoj prilici bio brži od Poslanikove kamile, koju niko dotada nije uspio preteći. Kada su prisutni iskazali otvoreno neodobravanje ovog čina, Poslanik a.s. je pokazao da može sportski podnijeti poraz, kazavši: “Allah ništa u životu ne uzvisi a da ga prethodno ne unizi.”

Nema mjesta nedoličnom ponašanju na stadionima

Islamska etika u sportu ne dopušta da se protivničkom timu ili navijačima upućuju psovke i pogrdne riječi koje vrijeđaju dignitet ljudskog bića. Ako se ne budemo pridržavali ovih pravila, rizikujemo da nam sport donese više štete nego koristi i na dunjaluku i na ahiretu.

Ukoliko se budemo pridržavali islamskih univerzalnih pravila o ponašanju, sport će nam pomoći da steknemo brojne zdravstvene, emocionalne i socijalne koristi. Sport pojedinca uči kako da pripada timu, kako da se pridržava pravila, reda i discipline, kako da poštuje drugog, kako da podnese poraz i kako da bude solidaran i tolerantan. Zbog svega ovoga, Islam ne samo da nije protiv sporta kao vida rekreacije, nego ga svojim sljedbenicima toplo preporučuje.

(Piše: Senad Agić)