Kada je došao na poziciju muftije banjalučkog, Edhem ef. Čamdžić, od 102 prijeratne džamije na području ovog muftijstva, zatekao je samo jednu čitavu munaru, munaru džamije u Baljvinama kod Mrkonjić grada. Sve ostalo bilo je porušeno. Postavio je kamen temeljac za 96 obnovljenih džamija. Mnoštvo emotivnih trenutaka veže ga za Ferhadiju. Jedan od najemotivnijih trenutaka bio je kada su nakon pokušaja postavljanja kamena temeljca za Ferhadiju i ubistva povratnika Murata Badića, svi povratnički imami ostali na području ovog muftijstva, ujedinjeni u želji da ponovo podignu banjalučke džamije.

Svake godine više od deset hiljada žena i djevojaka prođe kroz jedan od mnogobrojnih edukativnih programa Centra za edukaciju i istraživanje Nahla u Sarajevu, Tuzli i Bihaću.

Slovenija, ta mala, lijepa i šumovita zemlja, besprijekorno sređenih zelenih površina, dom je mnogobrojnim Bošnjacima već decenijama. U potrazi za boljim životom u ovu zemlju, u većem broju, počinju doseljavati nakon Drugog svjetskog rata, međutim prvo njihovo prisustvo bilježi se još tokom Prvog svjetskog rata.

Prema popisu iz 2002. godine u Srbiji živi oko 1,82% Bošnjaka, što ih čini trećom najvećom etničkom skupinom u Srbiji.

Popis stanovništa u Makedoniji nije obavljen godinama, no, prema onom posljednjem iz 2001. godine u ovoj zemlji živi 17.018, odnosno 0.84% Bošnjaka. Nezvanične procjene govore da je taj broj ipak veći i kreće se od 30.000 do 50.000, zavisno od izvora.

Doseljavanje Bošnjaka na područje Republike Hrvatske započelo je nakon 1878. godine i Austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, a masovniji dolazak Bošnjaka u Hrvatsku dešava se nakon Drugog svjetskog rata.

Crna Gora jedina je država na svijetu koja ima dva naziva za jedan narod -  Bošnjaci i Muslimani.  

"Granice identiteta" naziv je serijala koji će tokom ramazana obogatiti televizijske kuće u BiH. Riječ o serijalu od pet epizoda koji će tretirati život Bošnjaka u zemljama bivše Jugoslavije: Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji i Sloveniji.

Rat je stao, a ja nisam bio ubijen. Iako sam s kostima koje su napinjale moju sasušenu kožu više ličio na mrtvaca, nego na živa insana. Pametnije bi bilo da sam ostao u toj novoj, svojoj, a tuđoj kući. Ali nisam. Šta li će me dočekati na mome zgarištu? Može li čovjek živjeti tamo, gdje je umrlo sve?

Džamija u Stutgartu, džamija u Balingenu, Azizija u Brčkom, džamija Omer ibn Hattab na Stupu, neke su od džamija koje je oslikala kaligrafkinja Nermina Đulović. Rođena u Bosanskoj Gradiški, period agresije na BiH provela je u Njemačkoj, upisavši medresu u Visokom vratila se u domovinu i spoznala kako je zaljubljena u harfove.