“Reci mu da će ući u Džennet!”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Zar je nagrada za dobro nešto drugo doli dobro?!” (Er-Rahman, 60)

Dugo nisam čuo ništa ljepše od ovoga što ćete danas čuti, pročitati i saznati. To govori kako je divna naša vjera islam i veličanstven Allahov Poslanik Muhammed, alejhis-selam. Ovo je sjajno kazivanje o plemenitom, dobroćudnom, pobožnom i vrlo inteligentnom čovjeku, koji može biti uzor svima nama. Fantastična priča i poučno štivo za slušanje, čitanje, razmišljanje i vlastito uzdizanje.

U današnjem svijetu, punom duhovnih i materijalnih turbulencija, zlih namjera i ogavnih zločina, začetih u tajnim odajama zarad nezajažljivih egoističkih pobuda, ovakve ljude je teško naći i sa upaljenom svjetiljkom u po bijela dana. Zato je ova istinita priča prava razgala za duše koje čeznu da se izvuku iz mora uprljanih i zlih duša i vinu u sfere Božijih ljepota.

U svakom slučaju, ovo je krasna opomena i pouka za sve ljude koji vole lijepo. To je pravi lijek i eliksir za duše i um. Nakon slušanja i čitanja, moraš postati bolji i dobronamjerniji. Makar za neko vrijeme. Lično sam puno naučio o ljubaznosti, dobroćudnosti, činjenju dobra drugima, ma ko oni bili i ma kakve greške počinili, bez ikakvih dunjalučkih interesa, već samo i jedino u ime Allaha, našeg milostivog Stvoritelja.

Ako je Uzvišeni Allah milostiv i pokriva grijehe griješnicima koji su se ogriješili o Njegove propise, dajući im tako priliku da se pokaju, onda i mi ne trebamo tražiti i otkrivati mane i sramote jedni drugima. Daleko je korisnije, umnije i mudrije tražiti ono što je dobro u nama, makar i neznatno bilo. Pa, evo, slušajmo, čitajmo, razmišljajmo i uživajmo.

U naučnim djelima se spominje istinito kazivanje o nekom pekaru, koji je jednoga dana u snu vidio Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Poslanik, s.a.v.s., nazvao ga je imenom i rekao: “Reci tome i tome čovjeku da će ući u Džennet!” A čovjek kojeg Poslanik, s.a.v.s., obavještava da će ući u Džennet je bio mesar. Dakle, Poslanik, s.a.v.s., je tražio od pekara da obavijesti mesara da će ući u Džennet.

Čovjek se probudio, ali nije posvetio pažnju onome što je sanjao i što je od njega traženo. No, sljedeće noći je ponovo sanjao Poslanika, s.a.v.s., koji je od njega tražio istu stvar. Dakle, opet: “Obavijesti toga čovjeka da će ući u Džennet!”

Ujutro je pekar otišao kod mesara i rekao mu: “Sanjao sam Poslanika, s.a.v.s., koji od mene traži da ti prenesem poruku. Ali, tako mi Allaha, neću ti reći šta sam sanjao sve dok mi ne kažeš koje najbolje djelo si uradio otkako si primio islam!” Čovjek reče: “Allaha mi, ne mogu ti reći!” Pekar odgovori: “Pa, dobro, onda me ne pitaj za san!” No, mesar je bio radoznao o kakvom se snu radi i rekao pekaru: “Uredu, reći ću ti o kakvom se djelu radi, ali da to ostane tajna i da o tome niko ne zna.” Pekar se s time složio.

I, šta se dogodilo? O kakvom se to tako dobrom i velikom djelu radi? A šta je ustvari dobročinstvo? Dobročinstvo je kada zlo uzvratiš dobrim, kada oprostiš onome ko je zaslužio kaznu i kada nagradiš i učiniš dobro griješniku. Zapamtimo: Dobročinstvo je da učiniš dobro nekome ko je grijeh počinio.

Tada je mesar počeo kazivati pekaru:

“Oženio sam ženu za koju nisam znao da je bila trudna. Tek poslije sklapanja braka sam saznao da je bila u četvrtom mjesecu trudnoće. Dakle, zatrudnjela je s nekim prije našeg stupanja u brak.” Ako je u četvrtom mjesecu trudnoće, znači da će se poroditi kroz pet mjeseci i svima će biti jasno da je dijete vanbračno. To znači, dakle, da je ona počinila zinaluk/blud i da je on oženio bludnicu.

Čovjek nastavlja: “Dakle, tek nakon sklapanja braka sam saznao da je noseća, pa sam poželio da uradim nešto u ime Allaha, s namjerom da sakrijem njezinu manu i veliki grijeh. Rekao sam joj da nigdje ne izlazi i ostane sa mnom dok se ne porodi.” I ostala je u njegovoj kući do porođaja. Kad se porodila, uprtio je bebu i odnio je pred džamiju. Sačekao je da svi vjernici uđu unutra da bi klanjali sabah-namaz, a potom je bebu ostavio pred džamijskim vratima i posljednji ušao na namaz. Dakle, pred džamijom je ostavio tek rođeno vanbračno dijete i ušao da u džematu klanja sabah-namaz.

Pri izlasku iz džamije ljudi su se okupili oko umotane bebe. Došao je ovaj mesar i upitao ih: “Zašto ste se okupili? Što se čudite?” Rekoše: “Ovdje je neko ostavio bebu!” I on se čudio, glumeći da ne poznaje bebu, i rekao: “Nema moći do Allahove! Ovo mora da je vanbračno dijete. Dajte ga meni, ja ću se o njemu brinuti!”

Pazite, braćo, on je već sve znao o bebi, kako je došla na ovaj svijet, čija je itd. Znao je i da za čin bluda slijedi žestoka i ponižavajuća kazna još na dunjaluku, ali je želio da, u ime Allaha i radi Njegova zadovoljstva, sakrije sramotu žene koja je počinila blud a koja je sada njegova supruga, kao i da prihvati bebu i brine se o njoj.

Subhanallah, kako divan i velikodušan gest! Mogao je on tu bebu ostaviti da je preuzme i o njoj brine neko drugi, ali je on htio više i bolje od toga. Ženi je oprostio grijeh, sakrio njezinu sramotu, prihvatio da odgaja tuđe dijete i majku nije rastavio od djeteta. To su četiri vrlo krupne stvari. Za takva djela se zarađuje Džennet! Kako bismo mi postupili u takvoj situaciji?

Žalosno je da silovanu ženu, u nekim muslimanskim zemljama, znaju i pogubiti a silovatelja malo ili nikako kazniti!

Na kraju je rekao pekaru: “Eto, to je najbolje djelo koje sam učinio!”

Allahove, dželle šanuhu, riječi: “A Allah voli dobročinitelje” (Ali ‘Imran, 148), znače da kada vidiš griješnika, trebaš mu učiniti dobro tako što ćeš sakriti njegov grijeh. To također znači i da mu učiniš dobro postupajući lijepo s njime. Tako bi trebao postupati svaki musliman.

Allah, dželle šanuhu, ne voli one koji traže mane kod drugih i koji otkrivaju njihove sramote, a Allahov Poslanik Muhammed, a. s., je rekao: “Ne tražite mane kod drugih, jer ako vi budete tražili i otkrivali mane drugih i Allah će otkrivati vaše mane. A ako Allah traga za nečijim manama, osramotit će ga i poniziti u njegovoj kući.”

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, povećaj nam korisno znanje, okiti nas lijepim ahlakom, popravi naše stanje, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici
11.12.2015. godine