Djeca u dobi kad uče prve riječi imaju naviku upirat prstom u određene dijelove tijela i pitat: 'ta je ovo?
  
                                                                                 
Tako i moja Zejneb prvo upre prstom u nos i pita:
 -'ta je ovo?
 -Nos!
 -'ta je ovo?
 -Oko!
 -'ta je ovo?
 -Brada!
 -'ta je ovo?
 -Lice...
 I normalno, ako duže vremena provedem ispunjavajući njene želje, stariji Hasan će se osjetiti zapostavljen. Prilazi i on i upire prstom u glavu s pitanjem:
 -Šta je ovo?
 -Glava!
 -A čemu služi?
 -Da se nosi brada.
 -E nije!
 -E, jest!
 -E nije, efendija nas je učio u mejtefu da glava služi da bismo mogli mislit, učit, gledat, govorit...
 -To je sine bilo ranije, tvoj efendija živi u džahilijetu, glava služi da se nosi brada.
 -Šta je džahilijet?
 -Džahilijet je neznanje?
 -To je kad ti ne znaš za šta služi glava?
 -Tako je sine, a sad mi upri u nos i igraj po pravilima.
 -Kakvim pravilima?
 -Nema pitanja za šta služi, samo šta je...
Esad B.