Nema šta drugo biti. To nam se lično Sotona cereka iz kladionica. Njegova su to svetišta. Varljivom nadom već godinama nerealiziranim individuama krade vrijeme i zdravu humanističku misao. A poslije kad nade, novca i vremena ponestane lakonski strese odgovornost i pošalje ih na zvanična i nezvanična protestna zborišta, trgove, puteve i kafane. I umjesto da žale za propuštenim vremenom i izgubljenim prilikama takvi svu krivnju predbacuju na Državu. Pošast negacije općih životnih vrijednosti i takve vrste samonegacije, dehumaniziranja sebe i ignoriranjem svoje životne sredine, afektivno je stanje, dominantno izraženo i kod konzumenata igara na sreću kao i u nekim drugim kategorijama društva, rezultiralo je stravičnim posljedicama, porastom kriminaliteta, promiskuiteta, raznoraznim opačinama do konačnog iseljavanja iz tradicijskog moralnog okvira.

"O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite." (El-Maide, 90.) Jasan je stav islama prema kocki, igrama na sreću  i drugim izazovima današnjeg vremena.